Robert Andrija Skejić Motorom po Africi
motorobi.blog.hr

 

10.03.2009., utorak - Riba ribi grize rep

Posao na tom ribarskom brodu na koji sam ja došao raditi nije nimalo lagan i stvarno je jebena rabota. Međutim da je atmosfera na brodu drukčija posao bi bio kudikamo lakši a i zanimljiviji. Kad god se nešto radi na brodu bilo da se baca mriža u more ili se mriža izvlači iz mora ili naprimjer najbanalnija stvar kao što je odvezivanje ili zavezivanje broda to rijetko kada može proći bez vike, deranja, galame, psovanja i vrijeđanja između članova posade a u svemu tome najžešće prednjači sam gazda broda. Zanimljivo je i to da gazda broda kao i određeni dio posade žive u apsolutnom uvjerenju kako je takvo ponašanje na ribarskom brodu apsolutno normalno.

Naravno ja sam smatrao da takvo ponašanje nije normalno pa sam nakon sedam dana digao sidro i otišao kući svojoj. Iskreno, meni je posao na ribarskom brodu bio jako težak i nisam imao afiniteta da se navikavam na takvu rabotu ali da je komunikacija među ljudima bila malo normalnija i pitomija vjerovatno bi se prigrmija i radija koji misec na ribarskom brodu dok nenađem nešto drugo za radit. Ima tu još zanimljivih stvari koje sam za vrijeme svog sedmodnevnog rabotanja na ribarskom brodu čuo i uočio.

Naprimjer na ovom brodu di sam ja radija nisi smio ni slučajno spomenuti riječ Zec. Gazda broda vjerovao je da spominjanje Zečeva na brodu donosi nesreću i loš ulov ribe. Vrhunac ludosti je bio to kad sam čuo da se na brod nesmije doći sa kuferom ili kišobranom. Navodno je gazda broda vjerovao da i ta dva predmeta donose nesreću kataklizmičkih razmjera. Da stvar bude još luđa ima sam čuti i da na mnogim drugim ribarskim brodovima na Jadranu ribari vjeruju da zečevi, kuferi, kišobrani ili neki drugi pojmovi donose lošu sreću na brodu. Ko bi reka da su neki hrvatski ribari u 21. stroljeću još toliko praznovjerni.

Međutim ono što me najviše iznenadilo na tom ribarskom brodu je ekološka svijest ribara koja je bilo na katastrofalnoj razini. Naime bez pardona se raznorazni otpad baca preko palube u more. Najtragičniji prizor koji sam vidio bio je to kad se čistila makinja pa su i šporku uljavu tekućinu bez pardona preko palube proljevali u more. Nisam mogao vjerovati da ljudi koji cijeli život žive od ribolova niti jedan posto nepoštuju more koje ih hrani i koje im omogućuje jako dobru egzistenciju. Pa to je katastrofa! Tu se po mom mišljenju nažalost ništa nemože promjeniti dok se sami ekološki nesvjesni ribari ekološki neosvijeste.

Spomenit ću samo to da sam se ja mjesec dana vraća sa brodom iz Cape Towna u Englesku i bilo nas je na brodu skupa sa posadom oko stotinjak. Nikome ni na kraj pameti nije bilo da nešto baci preko ograde u Atlanski ocean. Sav otpad se baca u kontejnere i kad smo stigli u Engelsku onda je posada broda iskrcala otpad u škovacinsko auto. Da stvar bude luđa ima sam čuti kako inspekcija u luci čak napravi nekakvu analizu koliko ima otpada u odnosu na broj ljudi koji se vozio brodom i ako im se u toj jednadžbi učini da je malo škovaca mogu bez pardona zaključiti da se otpad baca preko palube u Atlanski ocean i zavidati kaznu vlasniku broda.

Žalosno je što to moram reći ali mislim da nebi bilo loše da se takve metode primjene i na hrvatske ribare. I tako sam ja kao što sam već reka nakon sedan dana napustio ribarski brod i vratija se kući svojoj i tako sam opet bio bez posla i opet tražio posa. Međutim nije prošlo ni desetak dana a meni je već uletija drugi posa sa kojim se također nisam usrićija ali o tome ćemo sljedeći put.

vidi motorobi.com

- 15:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>