Što se tiče one moje bolesti vezane za spavanje nabavija sam onaj uređaj pa evo malo informacija pogotovo za ljude koji misle ili sumnjaju da imaju sličnih problema. Ovako ćemo započeti priču. Ja sam cijeloga života puno hrka (pila drva, bušija beton...) a u zadnje vrijeme sam počeo osjećati povremeno nekakav lagani umor tokom cijelog dana odnosno dosta često bi imao osjećaj kao da sam neispavan iako bi spavao nekad i po deset sati.

Za cijelu tu situaciju optužio sam hrkanje pa sam odlučio otići do liječnika i potražiti pomoć. Nakon što me liječnik pregledao i nakon što me malo ispitivao a ja njemu ispovidio, uputio me na pretragu u labaratorij za spavanje. Nakon provedene noći u labaratoriju za spavanje sutradan su mi dijagnosticirali teški oblik bolesti Sleep Apnea ili po hrvatski Apneja u spavanju. Osobina koja krasi tu modernu bolest je poremećaj disanja dok čovik spava.

Šta se dešava kod ljudi koji su „zaraženi“ s tom bolesti kao ja? Čovik lipo ode uvečer spavati i uglavnom zaspe bez nekih problema. Međutim čim zaspe počinju problemi kojih uopće nije ni svjestan. Čovik diše normalno a onda od jedanput jednostavno prestane s disanjem i taj zastoj traje ovisi od čovika do čovika po 20, 30, 50 i više sekundi. Kad sam ja bio na ispitivanju u Sleep Laboratoriju izmjerili su mi jedan zastoj u disanju u trajanju od 67 sekundi. To je poprilično zastrašujuće međutim za olimpijske igre to je poprilično jadan rekord.

Govorim to zbog toga što sam upoznao čovika koji je imao zastoj od 3 minute. Pored takvog junaka ja sam prava sramota. Također ima nekav indeks kojim se mjeri razina poremećaja. E sada, ja nisam doktor da znam te medicinske zakone i pojmove ali koliko sam skonta, indeks preko 30 je skroz zajeban a kod mene su izmjerili indeks 55, to znači da je moj indeks turbo zajeban. Dakle da nekako sumiramo. Da bi vam se dijagnosticirala Apneja treba položiti spavačke ispite u Sleep Laboratoriju. To znači da dođete u bolnicu na Križinama u Splitu i tamo vas smjeste u jednu sobu da prenoćite.

Prije nego što "odete na počinak", prvo vam spoje razne žice koje idu oko vaše glave, prsta, prolaze kroz nos i idu u želudac itd. S tim svim žičurinama lipo zaspete a ujutro kad se probudite oni vam kažu koliko ste "slatko" spavali. Kako u većini medicinskih pretraga tako i ovdje postoji neka tolerantna granica koja se svima oprašta. Po mom računu, zastoji u disanju koji traju manje od 10 sekundi se ne računaju kao zastoj, a također ako imate do 5 zastoja u jednom satu spavanja odnosno ukupno ne više od 10 zastoja tokom cijele noći ni to se ne računa.

Sve preko tih mjera se računa tako da je formula dijagnoze porilično jednostavna. Ako ste probili te limite imate Apneju a ako niste nemate. Naravska stvar, kao i većina bolesti tako i Apneja ima više kategorija: lakša, srednja, teža itd ovisno od onoga što vam je test spavanja u Sleep Laboratoriju pokazao, odnosno koliko ste "debelo" probili limit. Po nekakvim statistikama navodno oko 4% muškaraca i 2% žena boluje od Apneje. Najčešće su apnejičari osobe koje puno hrču dok spavaju, no ima i slučajeva da ljudi koji uopće ne hrču imaju Apneju.

Apneja je obilježena s dosta simptoma, međutim mnogi od tih simptoma su također slični i za trilijun drugih bolesti pa je tako teško odmah posumnjati na Apneju. Ali ima par simptoma koju su vrlo česti kod apnejičara. Naprimjer, jedan vrlo čest simptom je bračni drug i to je "jebački" pouzdana dijagnoza. Kad čovik spava a pogotovo ako još hrče onda vjerojatno njegova žena od tog "urnebesa" ne može zaspati pa ga tako poprilično "s guštom" sluša kako spava. Stoga ako dolazi do prekida u disanju ona će to primjetiti i ujutro će ga na to upozoriti pa će muž ako ima barem dvije daske u glavi otići do liječnika. Još jedan jako pouzdan način na koji se s ogromnom sigurnošću može posumnjati na Apneju a bez da vam je potrebna žena u krevetu je relativno često buđenje preko noći koje uvjetuje naglo gušenje i neobičan umor preko cijeloga dana.

Cijela tajna te bolesti je ustvari u tome što ti, zbog učestalih zastoja u disanju dok spavaš, ne dade da se dobro naspavaš. Točnije rečeno čovik bi treba oko 7-8 sati spavati svaki dan i treba bi za vrijeme spavanja imati normalnu opskrbu kisika da bi mu se tijelo i duh odmorili kako treba. Kad čovik boluje od Apneje onda on nema normalnu opskrbu kisikom za vrijeme sna pa umjesto da se dobro odmori on probudi umoran. To vrlo često uzrokuje osjećaj umora preko cijelog dana. E sada zavisi od čovika do čovika odnosno od organizma do organizma koliko će dugo moći podnositi Apneju.

Također to ovisi i o veličini Apneje od koje boluje neki čovijek. Obično mlađi ljudi do nekih 45 godina uspjevaju nekako odoljevati i podnositi Apneju međutim nakon nekih godina Apneja počme uzimati svoj danak i to na jako bezobrazan način. Prvo napada srce, krvne žile, mozak i metabolizam a onda može i sve ostalo, zavisi od čovika do čovika. Ono što je stvarno bezobrazno kod Apneje je to da kad organizam počme popuštati pod Apnejom onda ona napada progresivno.

To bi značilo otprilike ovo. Čovik ima 45 godina i cili život ima Apneju. A onda kad mu jednog dana organizam počme popuštati u par godina Apneja ga pregazi toliko da mu zdravstveno stanje sa 50 godina bude kao u čovika od 65-70. Najtragičnije u ovoj cijeloj priči je to što većina ljudi koji imaju objektivne simptome Apneje tome ne predaju nikakvu važnost i time "sjebu" svoje zdravlje isključivo svojom zaslugom. Apneja je jebeno bezobrazna bolest i ponaša se kao tihi ubojica, gazi te i gazi pomalo dok te ne načme a onda te pregazi kao kamion na zebri.

Ima nekoliko načina kako se može smanjiti indeks Apneje ili se čak možda i izlječiti. Prvi način je opće poznat na ovom svijetu i svaki dan slušamo o njemu a to je "pod hitno smršaviti!!!". Međutim kad se kaže smršaviti to se odnosi na normalno mršavljenje koje će vam liječnik reći a ni slučajno mršaviti pomoću trikova i nekih dijeta koje pišu kojekakve budale po novinama i internetu. Neka vam orijentir bude ovo: nitko ne bi smio gubiti više od 2% svoje težine mjesečno. Sve preko toga je nezdravo.

Drugi način je kirurški. Dobar dio apneičara ima iskrivljene kanale u nosu i produženu resicu u grlu pa se to može kirurški srediti i time se smanji indeks Apneje a ukoliko čovik ima blaži oblik apneje čak može ozdraviti. Treći način je uređaj za spavanje i on je najsigurniji i najučinkovitiji način u liječenju Apneje a evo i zašto. Daleko najčešći krivci koji uzrokuju Apneju su dušnik i mozak. Naime kod ljudi kojima dušnik uzrokuje Apneju dešava se to da im se dušnik preko noći previše opusti.

Poznato je da se svim ljudima dok spavaju dušnik opušta ali kod apnejičara se opušta više nego normalno odnosno toliko im se dušnik opusti da sam sebe začepi te tako prouzroči zastoj u disanju odnosno Apneju. Apneja kasnije vrlo često tokom godina može iskrivi kanale u nosu, rastegnuti resicu, pojačati hrkanje itd. Kafanskim rječnikom rečeno, napravi dar-mar u dišnom sustavu a temeljni krivac je ustvari dušnik.

Kod mene je krivac za Apneju dušnik. Međutim kod nekih ljudi Apneju izaziva direktno mozak. Iz nekih razloga, Boga pitaj kojih, mozak jednostavno zapovijedi prestanak disanja preko noći a pošto je on vrhovni zapovijednik, pluća ga moraju poslušati i prestati sa disanjem i čekati da "gospodin Mozak" ponovno izda naredbu da se može nastaviti sa disanjem. To je jeben uzrok Apneje, ali Bogu hvala i za njega ima protuotrov - borbeni komplet za spavanje.

Borbeni komplet se sastoji od: uređaja, crijeva za disanje i maske. Maske imate za nos, usta ili za kompletno lice što je uglavnom vaš slobodan izbor. Šta kome paše neka kupi. E sad evo kako uređaj funkcionira. Lipo, prije nego idete spavati stavite masku na glavu koja je crijevom spojena s uređajem. Tokom noći uređaj šalje zrak kroz crijevo u vašu masku i vi tako cijelo vrijeme imate lagani tlak u maski.

Tlak u maski vam omogućava lakši udisaj i, ono što je najvažnije, ne dozvoljava da vam se dušnik zatvori. Tako lipo normalno spavate kao i svaki normalan čovik. Što se tiče mojih osobnih iskustava ja sam se bez ikakvih problema navikao na spavanje s maskom na nosu. Moram priznati da sam prvih par dana imao nekakve nus pojave i da sam imao osjećaj da mi je glava cijeli dan pod pritiskom. Sada su ti simptomi nestali. Doduše možda je uzrok tim simptomima i blesavo vrijeme koje je krasilo zadnje dane, uglavnom sad je to nebitno.

Ja vjerojatno nikad neću osjetiti neki poseban učinak ovog uređaja zbog toga što sam u momentu dijagnosticiranja Apneje bio u skroz normalnom zdravstvenom stanu i zdravlje mi nije bilo narušeno pa mi nema uređaj šta ni popravljati niti šta posebno olakšavati. Koristim ga prije svega iz preventivnih razloga da spriječim neželjene i neugodne posljedice Apneje koje sam spominjao.

Dakle konačan rasplet. U velikoj većini slučajeva apnejičar je ipak osuđen da ostatak života provede s tim uređajem. Ako apneičar ima viška kila uvijek je poželjno smršaviti ali ne naglo. Također, ako ima iskrivljene kanale može ih operirati iako dosta lječnika to ne savjetuje, odnosno savjetuje operaciju kanala u nosu jedino ako su turbo začepljeni. Ja se s tom njihovom dijagnozom skroz slažem pogotovo ako se još uzme u obzir da se velika većina apnejičara, koji su napravili operaciju kanala u nosu, nisu uspjeli tom operacijom otarasiti Apneje.

Kod mene je desni kanal kriv i pomalo začepljen ali nemam nikakav problem dok spavam s maskom za nos. Dapače, ona ga čak i solidno otčepi preko noći tako da nemam nikakvu potrebu da idem na operaciju. Mislim da čovik treba, ako ima mogućnost, izbjegavati kirurge ako je ikako moguće. A mislim da se sa ovom mojom teorijom slažu i sami kirurzi a i mi, obični ljudi. Eto to bi bilo to a ako nekoga detaljnije zanimaju neke stvari neka se obrati udruzi apneičara www.udruga-apneja.hr . A što se mene tiče ja mogu reći samo još ovo: Apneičari svih zemalja, ujedinite se!!!

vidi motorobi.com

Ljudi moji, ja sam na godišnjem odmoru već sedam dana a ostalo mi je još dvi nedilje, što bi značilo sveukupno tri nedilje godišnjeg. Ma to je prekrasno. Izležavam se, odlazim u gostionicu, malo se rekreiram, pratim „Dolinu sunca“ itd. Nećete vjerovati uopće mi nije dosadno kad ne radim. Jedino što mi teško pada je vrijeme. Bogami, pravo je popizdilo. Ima već desetak dana nikako da grane sunce kako treba pa da se ja malo provozam sa motorom. Nije na odmet spomeniti i to da sam svoj motor opremio s navigacijskim uređajem i ENC-om. Sad se više ne mogu izgubiti a ne moram ni čekati red na naplatnim kućicama kad se poželim voziti auto cestom.

Nadalje, kako se naši nogometni reprezentativci nisu uspili plasirat na predstojeće svjetsko nogometno prvenstvo ja sam se, kao i moj brat, odlučio privremeno „prekrstiti“ u Argentinca i navijati za Argentinu na ovom Mundijalu. Razloga za ovaj moj ispravni potez je više. Kao prvo Argentinci su katolici kao i mi hrvati, jebiga svaka ptica svome jatu leti. Zatim, ja imam dosta rodbine u Argentini koji su treća ili četvrta generacija Skejića u toj Južnoameričkoj državi. Oni su direktni potomci mog šukundida Frane i pradida Andrije. Vjerovali ili ne, sa nekim od tih potomaka i dan danas moja obitelj ima kontakte a 1997. godine su nas neki od njih došli i posjetiti.

Stigli naši argentinci, Helena i Domingo da vide svoju pradomovinu Hrvatsku, rodnu grudu njihovih predaka. Nažalost i na moju veliku sramotu iako su oni pozvali mene da ih u svako doba mogu doći posjetiti u Argentinu ja to još nisam napravio ali vjerujte mi jednog dana, ako Bog da, zbiti će se i taj dogođaj. No bez obzira na sve te činjenice mislim da bi u svakom slučaju navijao za Argentinu kad se već naši nisu plasirali. Jednostavno Argentina mi je tako jedna simpatična i draga reprezentacija.

Zašto je to tako ni sam ne znam objasniti. Vjerovatno ima nekakva energija koja upravlja mojim mislima i kaže mi da je Argentina moja druga reprezentacija. Isto tako nikada nebi mogao navijati za Brazil ili Njemačku. Ja stvarno nemam ništa protiv Brazilaca i Nijemaca ali vjerojatno mi ta ista energija brani da navijam za te dvije reprezentacije. Uglavno tako je to pa kome pravo kome krivo. U svrhu toga da me ljudi što ozbiljnije shvate naručio sam dres Argentinske reprezentacije sa brojem 10 na kojem će pisati Maradona. Tako ću ja ovo ljeto biti u filmu Bog i Hrvati i neka Argentina osvoji svjetsko nogometno prvenstvo.

Eto to bi bilo to za sada. Još bi samo upozorio na moguće potrese manjih magnituda i razmjera u splitsko-dalmatinskoj županiji. Jer ako povremeno osjetite lagano podrhtavanje tla ništa se ne mojte brinuti to ja udaram u vriću za boks pa su ta podrhtavanja nus pojave mog silovitog treninga. Vjerujte mi na riječ da je udaranje vriće za boks vrhunska antistres vježba koja još uz to jako dobro sagorijeva kalorije te za razliku od spariranja sa sparing partnerom nakon treninga imate i dalje sve zube u glavi i prekrasno manekensko lice.

Živili vi meni!

vidi motorobi.com

Danas na poslu bilo je zanimljivije nego inače. Da to tako bude pobrinila su se neka dva tipa koja su se potukla pa smo ih Željo i ja morali rastavljati. Evo kako je to bilo. Kao i svako radno jutro natovarili smo kamion u firmi i krenuli razvoziti pivo. Današnja ruta je bila po Splitu i Omišu. U jednom momentu kad sam naiša na križanje kraj prve stanice policije vidimo mi zaustavljeno neko auto talijanskih tablica i nekakav crveni skuter bez tablica. Ispred tog auta i skutera stoje dva tipa i naguravaju se.

Čim smo Željo i ja to vidili odmah smo zakljućili da treba pričekati kako će se odvijati daljni tok situacije. Mi smo se nadali da će to sve završiti na naguravanju i da će svak otići svojim poslom i da ćemo i mi tako moći proći. Međutim ne da se situacija nije primirila nego se još zaoštrila. To naguravanje je preraslo prvo u šaketanje a onda u rvanje.

Po mom mišljenju glavni razlog zašto su sa šaketanja prešli na rvanje je to što je vozač skutera ima kacigu na glavi pa je borba po meni bila nepravedna jer ga ovi drugi borac nikako nije moga zapucati šakom u glavu stoga se prešlo na rvanje. Nakon što su se porvali vozač auta uspio je nekakvom pretpostavljam istočnjačkom tehnikom zapeti nogu baikeru i srušio ga na pod u zahvat takozvani "kravata".

Nakon što ga je srušio Željo i ja odlučili smo izaći iz kamiona i rastavit ih. Tako dođemo mi do njih kad imaš šta i viditi moj čovik. Ovaj vozač auta tako je dobro uhvatio u "kravatu" baikera da je baiker već dobro pocrvenio i pomalo je ta crvena boja lica već poćela prelaziti u plavo. Da stvar bude luđa već je počeo oči okrićati.

Sva srića da smo mi došli da ih rastavimo, bija bi ga vozač auta zadavija ko zeca. Zanimljivo je i to dok je trajala ta cijela komedija tih nekoliko minuta skupilo se već nekih desetak auta koji također nisu mogli proć kao ni mi. Međutim nikoga nije bilo briga što se oni tuču, svi sjede u autu i samo čekaju da prođe sranje pa da mogu dalje. Kakva su to vremen došla više se nikoga ništa netiče. Da iskreno kažem i Želji i meni je kasnije bilo malo žao što smo se i mi petljali u tu tučnjavu.

Evo zašto to kažem. Nakon što smo ih rastavili baikeru koji je u tučnjavi izgubio jednu patiku trebalo je nekih minut dva da dođe sebi i uhvati zraka. Vozač auta koji inače nije bio Talijan nego Hrvat nam je reka da ga je baiker napa iz čista mira odnosno da je vozio uredno svojom trakom i da nikako nije ugrozio nikoga u prometu. Po baikerovoj verziji on je iša preteć auto ali mu je vozač slučajno presijekao put pa je moglo doći do nesreće.

Po mom mišljenu ja bi se kladija 99% da je vozač auta govori istinu. Naime vozač auta je izgleda skroz ok tip dok je baiker meni osobno odavao dojam klošara a tome je išlo i u prilog to što je vozio skuter bez tablica. Razlog zašto nam je žao što nismo pustili da vozač dobro izdeveta baikera je totalno klošarsko i bezobrazno baikerovo ponašanje nakon što je tučnjava završila. Jer, kad je vozač auta već sjeo u auto i zatvorio vrata u namjeri da pođe ća baiker je sjeo na skuter i razbio čoviku retrovizor na autu a cura od baikera koja je inače cijelo vrijeme dok je trajala tučnjava sijedila na skuteru i bodrila svoga konja slomila je čoviku antenu na autu.

Nakon što su se na taj način osvetili vozaču nabili su gas i utekli bestraga na skuteru. Može ih biti sramota i zato nam je žao što nismo pustili vozača da ga dobro nabaketa. Evo po mom nekom mišljenju kako je to sve započelo. Naime najvjerovatija verzija tog nemilog događaja je takva da je baiker koji po mojoj procijeni nema više od 25 godina iša skuterom prijeći na totalno nepropisan način auto. Pošto mu to nije pošlo za rukom i još je uletio u delikatnu situacije da padne sa motora zbog svoje nesposobne i nepropisne vožnje on se iša napraviti pametan ispred svoje cure.

Vjerojatno je baiker kad je vidio da je auto talijanskih tablica pretpostavio da će on stati čoviku kraj prozora i izjebat mu sve na gomilu a Talijan će se usrati od straha i pokriti ušima. Tako bi baiker ispa prava faca ispred svoje cure i njegova bi cura stekla dojam kako je njezin momak mačo men i kako sa njim nema zajebancije. Međutim nije sve ispalo onako kako je baiker zamislio. Prvo iznenađenje je doživio kad je vidio da u autu ne sjedi pedesetogodišnji Talijan nego Hrvat.

Drugo iznenađenje je doživio kad je vidio da ga se vozač uopće neplaši nego je izašao iz auta i pita baikera što hoće i što mu nije pravo. To je baikera sigurno pomalo iznenadilo pošto on vjerovatno niblizu nije računa da će cijela situacija krenuti tim tokom. Pošto je baiker već zagazio pomalo ugovna više nije moga se povući onako da samo sijedne na skuter i ode jer bi u tom slučaju ispa šupak ispred cure a to mu nikako nije bio cilj.

Stoga je baiker siša sa skutera i odlučio se fizički obračunati sa vozačem i u svrhu ostvarivanja pobijede za svaki slučaj zadržao kacigu na svojoj glavi da ga vozač nemože nokautirat. Zanimljivo je reći i to da je baikerova cura dok baiker nije popušio "kravatu" cilo vrime bodrila svog konja a kad je došla "kravata" onda je počela zapomagati da će joj istući momka itd.

Najkomičniji detalj u cijeloj tučnjavi desio se kad smo ih rastavili. Cura je baikera pitala zašto nije istuka vozača a baiker joj je reka da nije moga. I tako je baiker od nekih 25 godina popušio batine od duplo starijeg čovika i to ispred svoje cure. Što je tražio to je i dobio.

vidi motorobi.com

Evo taman je ponoć i ja nešto petljam po facebooku. Ima već dosta vrimene kako mi je Ante iz Primorca i još nekolicina osoba mozak popila o toj web stranici. Uvijek neke priče kako na facebooku ovo kako ono pa eto odlučio i ja da se uključim. Računam nesmijem dozvoliti da me vrijeme pregazi, moram ići u korak sa vremenom. Tako sam se lipo ja logira i uhvatio se surfati po facebooku.

Pošto sam tek početnik na facebooku tako još sve nerazumim dobro pa stiskam sve i svašta pa se dešava i ovo i ono i prebaciva tamo i onamo. Za sada uglavnom petljam i istraživam ženske profile i već imam nekoliko "frendica", naravno uletio je i pokoji "frend".

I tako dok ja taman čitam jednu poruku i gledam slike što mi je jedna prijateljica iz Sirije poslala čujem ja na televiziji da je jedna belgijska pivovara prnila u čabar odnosno da se počela raspadati. Izgleda da je obolila od recesije a pošto cijepivo od recesije još nisu izmislili tako su je spojili na respirator i sad se jadni belgiski radnici mole dragom Bogu da preživi. Da stvar bude interesantnija do nekidan je navodno zagrebačka pivovara bila u vlasništvu te belgijske firme.

Hvala dragom Bogu da su nas na vrime prodali jer da nisu onda bi i nas vjerovatno zarazili recesijom pa bi i zagrebačku pivovaru spojili na respirator a mi radnici bi se kao i naše belgiske kolege počeli pojačano moliti dragom bogu. Ko bi to moj čovik reka, do nekidan od sile puca a danas se od rđe zavaljiva. Da je meni znati šta su oni radili sa novcima sve ove godine dok su imali posla i dobro zarađivali kad su uspili propasti zbog nekakve godine dana recesije. Pa to je isto da mene potiraju iz Zagrebačke pivovare i da ja za pet dana umrem od gladi. To je katastrofa!

vidi motorobi.com

Čestit Božić i sretna Nova godina svima koji su čitali, koji je još čitaju i onima koji će tek početi čitati ovu web stranicu. Dao vam Bog svima sreće, zdravlja i naravno koju kintu u džepu. Ova 2009. godina je praktički gotova i ja mogu zaključiti da i nije bila tako loša. Barem meni. Ja znam da je u ovoj godini nastala recesija, da se dosta otkaza podililo, da je dosta obrtnika i firmi stavilo ključ u bravu i da je uveden famozni harač da narod vrati lovu što su je "popalili" oni političari za koje je taj isti narod glasao.

Međutim ja kad bi reka da sam loše živio ovu godinu, onda bi to bila laž. E sad da me nebi netko krivo shvatio evo kako ja taj svoj komentar obrazlažem. Ove godine sam izašao iz kredita za onaj moj famozni motor sa kojim sam skita po Africi. Nije to šala, svaki mjesec me pritiskala rata od nekih 1600 kuna. Zatim zaposlio sam se u predstavništvu zagrebačke pivovare u Splitu. Radim kao vozač i sve u svemu nije toliko ni loše. Plaća je oko 5000 kuna, zatim zagrebačka pivovara se prodala ali taj novi gazda navodno i neće biti toliko katastrofalan koliko sam se ja preplašio, zatim ono što mi je posebno uljepšalo ove blagdane je božićnica.

Za razliku od mnogih firmi u državi koje uopće možda nisu ni davali božićnice ili su ih davali u obliku nekakvih bonova kao da smo u razdoblju neposredno nakon drugog svjetskog rata u zagrebačkoj su se pivovari bogami mašili junački za džep. Svaka im čas. Pokazali su da se ne jebu za novce i da ne skrivaju svoje pozitivno poslovanje iza one parole recesija je i nema se pa ne možemo dati puno itd.

Nama su lipo svakome isplatili božićnicu u gotovini 2500 kuna a da stvar bude do kraja profesionalna isplatili su nam i trinaestu plaću koja je u mom slučaju iznosila 2560 kuna. Tako je na mom računu u prosincu osvanilo 5060 kuna. Prekrasno nema šta i sad bila bi sramota da kukumačem da loše živim. Nemam žene ni djece, skroz solidno zarađivam, nisam postanar, nemam kredita na grbači, jebiga, živim dobro i recesiju nimalo ne osjećam. Živim puno bolje nego 2007. godine kad nisam imao posao i mora sam žicati u majke pare za popit pivo u gostioni a tobože nije bila recesija.

Naravno kako nikome nije savršeno u životu pa tako ni meni. Naime u studenome ove godine dijagnosticirana mi je Sleep Apnea. To je jedna od najnovijih bolesti današnjice a kod nas se zove poremećaj spavanja. Imam prestanke disanja u snu i po svim pravilima morat ću kupit jedan aparat sa maskom i vjerovatno ostatak života spavati sa njim ali šta je tu je. Ima i puno gorih stvari koje se ljudima dogode. Čovik treba da se pomiri sa nekim činjenicama i da gura junački naprijed dok god može.

Kad završim još neke medicinske pretrage i kupim taj aparat napisat ću jedan članak o Sleep Apnei odnosno poremećaju spavanja. Živili!

vidi motorobi.com

Ljudi moji uhvatila me ljuta muka. Ne mogu nigdje da kupim pošteni komad robe. Nekidan ja napunim novčanik do čepa i odem u šoping. Računam ja da je došlo vrijeme da kupim malo garderobe, prvenstveno koju košulju i majcu. Naravno gdje ću otići nego u Jokera. Međutim koliko god sam oduševljen sa Kerumom kao gradonačelnikom toliko sam razočaran sa Jokerom. Uša sam u 5-6 butiga u Jokera u namjeri da kupim koju majcu i košulju međutim što mi se god svidilo za uzeti nije bilo broja. A opet s druge strane tamo di je bilo broja taj mi se komad robe nije sviđa.

E sad nešto mi tu nije jasno, zašto uvjek i vječno fali velikih brojeva, bilo da je riječ o cipelama ili odjeće. Ima već trista godina uvjek isti problem. Ja nikad nisam čuo da je neko manjeg rasta doša u butigu i da su mu rekli da nemaju broj L nego da je ostalo samo XXL, možda se to nekim slučajem nekad i dogodi ali to je prava rijetkost. Obično mi "normalno" razvijeni muku mučimo. I onda se ja pitam zašto butige kad naručuju robu ne naruče par komada velikih brojeva više a par komada malih brojeva manje i tako naprave kvalitetniju ponudu. Ma ja znam da sam ja debel, u to nema sumnje. Imam 120 kila i 191 cm, ali ima još dosta ljudi koji su građeni slično ko ja i svi mi istu muku mučimo. Činjenice kažu da su veliki brojevi vječno problem i da izgleda nijednog trgovca koji prodaje obuću ili odijeću to puno ne briga.

Vjerovatno dovoljno dobro zarađuju i ovako pa ih nije briga za nas skladno popunjene. Nakon dva dana odem ja opet nekim poslom u grad i dok sam šeta gradom naiđem na jednu butigu koja prodaje robu samo za krupne ljude. Odlično kažem ja i uđem unutra. Nakon što sam malo njuška po butigi zapne mi za oko jedna lijepa crna košulja. Pitam ima li broja i prodavačica mi da jednu košulju broj 52. Ja je probam i budem i više nego zadovoljan. Kažem sam sebi evo napokon da sam naša komad robe koji mi se sviđa i da mi još usto paše. Kad ono loša sreća. Botun na toj košulji bio je isčupan a druge nisu imali. I šta reći na kraju nego katastrofa.

vidi motorobi.com